Zato što u nastavi koristimo savremene metode
Savremene metode, praćene literaturom, koja je standardizovana i prilagođena nivoima znanja, iskusni predavači, autentični audio i video materijali, debate, seminari i konsultacije su temelj za jednostavno, brzo i zanimljivo sticanje neophodne jezičke kompentencije.
Kursevi za sve jezike su osmišljeni kao seminari okviru kojih se kroz tematske celine obrađuje gradivo predviđeno za odgovarajući nivo znanja. Insistira se na tome da se što pre postigne komunikativna kompentencija, pri čemu se naravno ne zanemaruju ni ostale jezičke kompentencije (čitanje, pisanje, gramatika). Na ovaj način polaznik brzo savlađuje strani jezik i komunikacija u jezičkim situacijama postaje prirodan refleks.
Tokom izrade plana i programa za nastavu stranih jezika naš tim se vodio činjenicom da nepostoji savršena niti univerzalna metoda za učenje jezika. Nastavne metode, pristupi i tehnike zavise od više faktora kao što su tip nastave (individualna ili grupna), uzrast polaznika, nastavna jedinice koja se odrađuje, potrebe polaznika i, naravno, karakter svakog polaznika ponaosob. Stoga se ne pridržavamo isključivo jedne savremene metode, nego kombinujemo više različitih metoda.
U nastavi prednjači svakako komunikativna metoda, koja podrazumeva ravnomerno razvijanje svih jezičkih kompetencija: čitanja, pisanja, izražavanja i razumevanja. Jezik se usvaja kroz komunikativne aktivnosti u skladu sa mogućnostima polaznika, za razliku od tradicionalnih metoda gde nastavnik predaje, a polaznici pasivno uče. Polaznici putem komunikativne metode usvajaju jezik aktivno, u okruženju u kojem se događa "realna" komunikacija. Na ovaj način polaznik brzo savlađuje strani jezik i komunikacija u jezičkim situacijama postaje prirodan refleks.
Ni gramatičke jedinice se ne obrađuju tradicionalnom metodom, pri kojoj predavač objasni jedinicu, a potom polaznici primenjuju pravila kroz niz vežbi. Usvajanje gramatike je mnogo lakše ukoliko se primeni induktivna metoda, odnosno ukoliko je polaznici sami otkrivaju uz navođenje predavača.
Određene nastavne jedinice, pak, usvajaju se kroz strukturalistički metod, mada je on prevaziđen. Ovaj metod podrazumeva usvajnje jezika pomoću strukturalnih vežbanja tzv. pattern drills koja se ponavljaju bez kreativnog učešća polaznika i u kojima nema kulturološkog vida stranog jezika. Predavači pribegavaju ovom metodu kada procene da je to dobro za polaznike i onda kada to sami polaznici impliciraju.
Konačno, tu je i TPR metod (Total Physical Response) koji se bazira na koordinaciji govora i pokreta, pri čemu se podražava usvajanje maternjeg jezika. Ovaj metod se primenjuje najviše u radu sa decom, a kroz različite aktivnosti nalik igri Care, care, gospodare kol’ko ima sati. TPR metod omogućuje polaznicima da reaguju na jezik bez mnogo razmišljanja. Na taj način se izbegava navika da se preterano analizira jezik i polaznici se prepuštaju komunikaciji što smanjuje njihovu napetost.
Kursevi za sve jezike su osmišljeni kao seminari okviru kojih se kroz tematske celine obrađuje gradivo predviđeno za odgovarajući nivo znanja. Insistira se na tome da se što pre postigne komunikativna kompentencija, pri čemu se naravno ne zanemaruju ni ostale jezičke kompentencije (čitanje, pisanje, gramatika). Na ovaj način polaznik brzo savlađuje strani jezik i komunikacija u jezičkim situacijama postaje prirodan refleks.
Tokom izrade plana i programa za nastavu stranih jezika naš tim se vodio činjenicom da nepostoji savršena niti univerzalna metoda za učenje jezika. Nastavne metode, pristupi i tehnike zavise od više faktora kao što su tip nastave (individualna ili grupna), uzrast polaznika, nastavna jedinice koja se odrađuje, potrebe polaznika i, naravno, karakter svakog polaznika ponaosob. Stoga se ne pridržavamo isključivo jedne savremene metode, nego kombinujemo više različitih metoda.
U nastavi prednjači svakako komunikativna metoda, koja podrazumeva ravnomerno razvijanje svih jezičkih kompetencija: čitanja, pisanja, izražavanja i razumevanja. Jezik se usvaja kroz komunikativne aktivnosti u skladu sa mogućnostima polaznika, za razliku od tradicionalnih metoda gde nastavnik predaje, a polaznici pasivno uče. Polaznici putem komunikativne metode usvajaju jezik aktivno, u okruženju u kojem se događa "realna" komunikacija. Na ovaj način polaznik brzo savlađuje strani jezik i komunikacija u jezičkim situacijama postaje prirodan refleks.
Ni gramatičke jedinice se ne obrađuju tradicionalnom metodom, pri kojoj predavač objasni jedinicu, a potom polaznici primenjuju pravila kroz niz vežbi. Usvajanje gramatike je mnogo lakše ukoliko se primeni induktivna metoda, odnosno ukoliko je polaznici sami otkrivaju uz navođenje predavača.
Određene nastavne jedinice, pak, usvajaju se kroz strukturalistički metod, mada je on prevaziđen. Ovaj metod podrazumeva usvajnje jezika pomoću strukturalnih vežbanja tzv. pattern drills koja se ponavljaju bez kreativnog učešća polaznika i u kojima nema kulturološkog vida stranog jezika. Predavači pribegavaju ovom metodu kada procene da je to dobro za polaznike i onda kada to sami polaznici impliciraju.
Konačno, tu je i TPR metod (Total Physical Response) koji se bazira na koordinaciji govora i pokreta, pri čemu se podražava usvajanje maternjeg jezika. Ovaj metod se primenjuje najviše u radu sa decom, a kroz različite aktivnosti nalik igri Care, care, gospodare kol’ko ima sati. TPR metod omogućuje polaznicima da reaguju na jezik bez mnogo razmišljanja. Na taj način se izbegava navika da se preterano analizira jezik i polaznici se prepuštaju komunikaciji što smanjuje njihovu napetost.